Generalni sekretar Kinološkog saveza Srbije Mahmud al Dagistani, smatra da bi trebalo uvesti porez na pse i navodi da mnoge evropske zemlje imaju ovaj porez, bez obzira na to o kojoj veličini psa je reč.
"Sećam se da su šezdesetih godina postojali punktovi za vakcinaciju pasa. Svaki vlasnik bio je obavezan da vakciniše psa, plus da plati određeni iznos kao porez. Ako treba da se plati porez za psa, ja sam za to. Neka bude 1.000, 2.000, 3.000 dinara. Pomnožite to sa sa brojem vlasnika, pa neka ih je 400.000, vidite kolika je to suma novca", rekao je Dagistani za današnju "Politiku".
Smatra da je za svaki incident u kome učestvuje pas, kriv vlasnik, jer, kako je rekao, ako je neko rešio da uzme psa iz ljubavi za sebe ili dete, mora i da brine o njemu.
Sudeći po komentarima na ideju o oporezivanju, mišljenja su podeljena.
Oni koji nemaju kućne ljubimce, donekle se slažu sa porezom na pse. Njih svakako ništa ne košta. Vlasnici kućnih ljubimaca, sa druge strane, smatraju da je ovaj porez, na predloženi način besmislen.
Istina predlog sekretara Kinološkog saveza Srbije Mahmuda al Dagistanija jeste nepotpun i ne odgovara na brojna pitanja koja vlasnici pasa postavljaju i koja imaju smisla poput onog zašto bi vlasnici usvojenih pasa plaćali porez ili onog koliko bi plata dodatnih komunalnih policajaca trebalo isplatiti da bi se sprovela kontrola plaćanja poreza i kontrola kućnih ljubimaca do onog zašto su na udaru samo psi, a ne i druge životinje.
Najčešće postavljano pitanje za šta bi se novac od poreza koristio, pa veliki broj komentara sumira da se ne radi o vođenju računa o životinjama ili komunalnom redu već o pukom punjenju budžetske kase.
U Nemačkoj, na primer, visinu takse određuju opštine i gradovi ona se razlikuje od grada do grada i zavisi od rase psa. Dok taksa ne postoji u nekim gradovima, u Hamburgu se, na primer, ta taksa kreće se od 90 do 660 evra godišnje. U Berlinu godišnja taksa za držanje pasa varira od od 120-160 evre, dok se u Minhenu ta taksa plaća od 100-800 evra.
Ukoliko želite da držite Pit bula ili drugog "opasnog psa" taksa vas može stajati i do 1.000 evra godišnje, uz napomenu da se za svakog sledećeg psa taksa uvećava za oko 10%.
Postoji i oslobađanje od poreza. Poreza na pse ste u Nemačkoj oslobođeni ako psa usvojite, kao i ako gajite pse koji pomažu u terapiji ljudima, ili pse koji se koriste u vojsci i policiji.
Sa druge strane, kazne za neplaćanje ovog poreza u nekim gradovima iznose i do 10.000 evra. Interesantno je da u Nemačkoj i kafići koji dozvoljavaju ljubimce plaćaju određeni porez.
Novac prikupljen od taksi, ne samo u Nemačkoj, već i u drugim zemljama koristi se uglavnom za unapređenje prostora u kojima mogu da borave psi, kao i za njihova skloništa.
Valja napomenuti i to da su Nemci pre uvođenja poreza na pse uredili prostore za njihov boravak i stvorili sistem javnih skloništa. Ukoliko se tako nešto dogodi u Srbiji, možda bi moglo i pokrenuti temu o simboličnom oporezivanju pasa.
Kada bi svi vlasnici životinja imali javni uvid da njihova sredstva idu u svrhe zaštite životanja, retko koji vlasnik ljubimca bi odbio da da svoj doprinos.
Komentari
0
Pošalji komentar
stranica 1 / 1